Život cavtatskog podzemlja

Svi mi jako dobro znamo da je naučeno gradivo najlakše usvojiti i pohraniti ga u dugoročno pamćenje tako što vidimo njegovu primjenu u stvarnom, opipljivom, stanju. Zato su srednjoškolci Biskupijske klasične gimnazije Ruđera Boškovića iz Dubrovnika svoje naučeno znanje o geologiji špilja te o biospeleologiji odlučili doživjeti praktično odlaskom u špilju Šipun u Cavtatu.

Djelatnici Javne ustanove za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode Dubrovačko-neretvanske županije održali su još jedno u nizu predavanja o čuvenoj i vrijednoj špilji Šipun. Predavanje je realizirano u okviru projekta Hrvatskog biospeleološkog društva Život ispod grada – tajnoviti život dubrovačkog podzemlja.

Članovi Hrvatskog biospeleološkog društva svoj su dio predavanja usmjerili na in situ primjenu znanja i podučili učenike o sigama, špiljskim ukrasima, špiljskim staništima, anhijalinom jezeru te o važnosti svih životinja u špilji za ostatak svijeta i cjelokupni ekosustav. Tako su najmlađi sudionici mogli naučiti da su sige nastale iz otopine bogate kalcijevim karbonatom, da nastaju jako sporo i da u špilji postoji siga nazvana po svecu zaštitniku Grada Dubrovnika. Također, naučili su i dio vezan za geologiju postanka anhijalinog jezera, slušali priču koja seže iz dalekog geološkog razdoblja u mezozoiku, iz krede (146 – 65,5 milijuna godina pr. Kr.) Pukotina nastala u kredi uvjetovala je dotok morske vode u špilju nakon zadnjeg glacijala (prije 10 000 godina), dok je s površine u nju dotjecala slatka oborinska voda te tako su ta dva dotoka vode u špilji stvorila fenomen kakav danas poznajemo. Prosječna temperatura vode u jezeru iznosi 14,7 °C, a prosječna temperatura u špilji je 14,8 °C. Djeca su učionicu zamijenila špiljom, djelatnici Javne ustanove i Hrvatskog biospeleološkog društva pokazali svoju brigu o biospelologiji i geologiji, a sve to za viši cilj – da djeca od najranije dobi nauče cijeniti prirodu i speleološke objekte te se ponositi prirodnom baštinom Dubrovačko-neretvanske županije.

Špilja Šipun zaista je impozantna i nijednog posjetitelja ne ostavlja ravnodušnim. Bez obzira na njenu ne toliko impozantnu veličinu, odnosno dubinu, potvrđuje da se u malim stvarima krije ono nešto što može lako izmamiti osmijeh na lice. Tako je već davne 1958. godine započelo njeno istraživanje od strane hrvatskog speleologa i geologa Mirka Haleza, dok je ubrzo nakon toga (1963. godine) proglašena zaštićenim područjem. Naime, špilja Šipun je, sukladno Zakonu o zaštiti prirode (Narodne novine br. 80/13, 15/18 i 14/19), proglašena geomorfološkim spomenikom prirode. Bogata je raznolikom faunom i sadrži čak pet zasebnih podzemnih staništa, a to su dubokomorska fauna (u najdubljem morskom sloju anhijalinog jezera), stigobiontna fauna (u površinskom, slatkovodnom sloju), slatka i morska fauna (u bočatom sloju) te kopnena (troglobiontna) fauna podijeljena na podskupine. U svakom od njih živi zasebna fauna kojoj odgovaraju ekološki uvjeti pojedine ekološke niše. Učenici su na terenu vidjeli sva ta staništa, a kako su bili su tihi i pažljivi, vidjeli su i mnoge njihove predstavnike. Sva ta brojnost vezana za faunu dobiva još više na značaju kad se pridoda podatak da u špilji živi više od 100 vrsta organizama, od kojih se njih 40 ubraja u prave špiljske vrste i od kojih je većina špiljskih endema. Osim toga, ujedno je i tipsko nalazište (locus typicus) za čak 18 svojti što je najviše opisanih vrsta u jednoj špilji u Hrvatskoj.

Špilja Šipun krije veliku bioraznolikost te predstavlja jedan od oglednih primjeraka raznolike prirodne baštine Dubrovačko-neretvanske županije.