Javna ustanova za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode Dubrovačko-neretvanske županije, u suradnji s Udrugom Biom, obavila je monitoring vidre (Lutra lutra) u području Delte Neretve, ciljne vrste područja ekološke mreže Natura 2000. Vidra je ugrožena vrsta i to uglavnom zbog uništavanja povoljnih staništa, onečišćenja voda, uznemiravanja i krivolova. U Hrvatskoj je vidra neposredno zaštićena prema Pravilniku o proglašenju divljih svojti zaštićenim i strogo zaštićenim kao strogo zaštićena zavičajna svojta, a posredno prema Zakonu o zaštiti prirode. U Crvenu knjigu životinjskih svojti ugroženih u Hrvatskoj (Sisavci) vidra je uvrštena 1994. godine, a nalazi se i na popisu ugroženih svojti u europskim razmjerima.

Koristeći unaprijed pripremljene točke, pregledavajući ortofoto snimke i poznavajući područje, definirane su potencijalne točke potrage za markiralištima. Sva potencijalno dobra mjesta (sveukupno 15 lokacija) pregledana su tijekom lipnja i listopada.

Prema opažanjima s terenskih obilazaka najznačajniji čimbenik (ne)prisustva vidre u Delti Neretve je velika brojnost ribolovnih alata (mreža, vrša, trata). Ti su alati ujedno uzrok smrtnosti ogromnog broja živih bića vezanih uz vodena staništa. Uspostava stabilne populacije vidre u Delti Neretve narušena je pregrađivanjem vodenih tijela ribolovnim alatima. Kako bi se utvrdila brojnost populacije, planirana su genetska istraživanja na Natura 2000 području.
Vidra (Lutra lutra) je zvijer iz porodice kuna (Mustelidae). Najveća je europska kuna. Tijelo joj je vitko, izduženo (od 100 do 120 cm) s kratkim nogama. Dostiže težinu od 11 kilograma. Krzno joj je na leđima tamnosmeđe, a na vratu, prsima i trbuhu nešto svjetlije boje. Prilagođena je životu u vodi, uključujući i more. Ima male uši sa zaliskom koji zatvara ulaz u slušnik i plivaće kožice. Jazbinu, s izlazom pod vodom, gradi na mirnim riječnim obalama obraslim gustim raslinjem ili podno starih stabala s golim korijenjem uronjenim u vodi. Aktivna je u sumrak i noću. Hrani se ribama, rakovima, školjkašima, žabama, malim sisavcima i drugim vodenim životinjama. Životni vijek vidre je od 12 do 20 godina.

Vidre imaju potrebu označavanja teritorija pomoću ostavljanja tragova pa ju je zato, uz malo iskustva, relativno lako pronaći. Slično velikom broju sisavaca, a naročito zvijeri, vidra označava (markira) istaknute i trajne oznake u svom teritoriju. U prirodi su to najčešće veća kamenja, ulazi u potkapine, debla na obali i slični istaknuti elementi na koje se vidra može lako popeti a voda ih ne ispire. Označavanje se obavlja ostavljanjem izmeta i sluzi. Od antropogenih elemenata vidre naročito vole mostove sa suhim podestom ili veći kamen ispod mosta koji je iznad razine vode. U područjima kao što je Delta Neretve, gdje u cijelom labirintu kanala u tršćacima postoji tek malo takvih mjesta, potragu za markiralištima treba usmjeriti prema potrazi takvih elemenata. Iako je Delta Neretve relativno veliko područje koje je najvećim dijelom pogodno stanište za vidru ciljna populacija je relativno mala, svega 1-2 para. Usprkos velikom području odgovarajućeg staništa koje bi moglo podržavati znatno veći broj parova, populacija je mala zbog raznih antropogenih pritisaka što se i pokazalo kroz ovo istraživanje.

Naime, rijeke i potoci, koje zagađuje industrija, pravi su otrov za vidre. Polyclorobiphenol, kemijsko sredstvo koje je potrebno za proizvodnju plastike, navodno nije štetno jer odlazi u zrak, ali se vraća s kišom i pada na biljke, a to je vrlo štetno za vidru. Stoga, vidra – dragocjeni indikator okoliša nije prisutna u takvim vodenim staništima.

Javna ustanova za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode Dubrovačko-neretvanske županije provođenjem aktivnosti u suradnji sa znanstvenim i stručnim institucijama, ulaže sve napore kako bi doprinijela da se populacija ove ljupke životinjske vrste na prostorima cijele Dubrovačko-neretvanske županije poveća i očuva.