Javna ustanova za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode Dubrovačko-neretvanske županije u suradnji s kustosima Hrvatskog prirodoslovnog muzeja posjetila je Gromačku špilju u svrhu uzimanja otisaka tragova stopala prapovijesnog čovjeka uz pomoć mekane silikonske gume. Cilj izrade pozitiva je izlaganje rekonstruiranih stopa u okviru predstavljanja krškog podzemlja u Prirodoslovnom muzeju u Metkoviću.

Gromačka špilja ili špilja za Vlakom jedan je od najimpozantnijih speleoloških objekata u Dubrovačko-neretvanskoj županiji. Zaštićeni je geomorfološki spomenik prirode, ali je također samostalno područje ekološke mreže Špilja pod Gromačkom vlakom HR2001465. Za javnost je prvi put otkrivena tek 1985. godine tijekom potrage za izvorima vode u speleološkim objektima. Nalazi se u Dubrovačkom primorju, dva kilometra zračne linije sjeveroistočno od naselja Gromača, na nadmorskoj visini od 605 metara. Špilja svojom dužinom od 2172 metra spada među najduže speleološke objekte u Hrvatskoj. Visinska razlika od ulaza do najniže točke, do podzemnog jezera kojeg tvori mali potok, iznosi 212 metara. U špilju se ulazi kroz usku i jedva prolaznu pukotinu u stijeni, te se grana u više objekata s protočnom funkcijom. Hidrološki je još uvijek aktivna budući se u njoj pojavljuju vodeni tokovi, a povremeno i podzemna jezera. Gornji dijelovi špiljskih kanala razvili su se u jurskim vapnencima (lijas), dok su najniže etaže nastale u dolomitima lijasa, a možda i u starijim dolomitskim naslagama gornjeg trijasa. Osim isprepletenih kanala, špilju odlikuju veće dvorane pune siga, među kojima su i rijetke aragonitne.

Gromačka špilja posebnu vrijednost ima budući su u njoj otkriveni tragovi stopala prapovijesnog čovjeka koji se nalaze na oko 300 metara udaljenosti od ulaza. Tragovi su utisnuti u muljevitom tlu, prekrivenom tankom sigastom koricom. Najveće stopalo dugačko je 25, a široko 12 centimetara. Nađeni su manja stopala te i dječji tragovi. Analiza sigovine pokazala je da bi tragovi stopala mogli biti stari čak 12 tisuća godina te potjecati od paleolitskog čovjeka iz kulture starijega kamenog doba.

Osim tragova stopala, zanimljivo je i otkriće ulomaka stare, prapovijesne keramike. To su ulomci razbijenih ćupova kojima su prvi posjetioci, a možda i stanovnici špilje, išli po vodu u udaljene kanale kada bi voda presušila na ulaznom dijelu špilje. Prema fakturama na lomu i karakterističnim šarama starost keramike se procjenjuje na oko 5000 do 4000 godina pr.Kr., razdoblje između kasnog neolita do eneolita.

Špilju odlikuje i iznimno bogatstvo podzemne faune. Među tristotinjak do sada evidentiranih životinjskih svojti, najznačajniji su endemi čovječja ribica (Proteus anguinus), dalmatinski špiljski konjic (Dolichopoda araneiformis), četiri vrste lažištipavaca, među kojima je slijepi ronkus (Roncus anophthalmus), zatim pauk hercegovačka stalagtia (Stalagtia hercegovinensis), te još veći predator ogromna špiljska stonoga nazvana špiljski lav (Polybothrus leostygis). Duž cijele špilje može se naći Apfelbekov antroherpon (Antroherpon apfelbecki apfelbecki) za kojeg je ovo, uz Močiljsku špilju, Gromačka špilja drugo nalazište u Republici Hrvatskoj. Gromačka špilja predstavlja tipsko nalazište amfipodnog rakušca (Accubogammarus algor jalzici), te za Hrvatsku prvo nalazište troglobiontnog kornjaša filtratora (Hadesia vasiceki), prilagođenog za filtriranje podzemne vode koja se slijeva po stijenama.

Prema Zakonu o zaštiti prirode (Narodne novine broj 80/13, 15/18, 14/19 i 127/19) speleološki objekti od posebnog su interesa za Republiku Hrvatsku i uživaju njenu osobnu zaštitu. Oni omogućuju uvid u izgled krškog podzemlja, a vrlo su bitni s hidrogeološkog, geološkog, geomorfološkog, biološkog, arheološkog i paleontološkog stanovišta. Javna ustanova za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode Dubrovačko-neretvanske županije kontinuirano provodi istraživanja speleoloških objekata u suradnji sa znanstvenom i stručnom zajednicom u cilju zaštite i očuvanja izvornosti prirode te posebnosti krša hrvatskog juga.