Stopama predaka – cavtatska tradicija i Maškarata u Šipunu

Djelatnici Javne ustanove za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode Dubrovačko-neretvanske županije, u suradnji s Muzejima i galerijama Konavala, održali su edukativno predavanje na temu špilje Šipun u sklopu radionice za djecu predškolske i osnovnoškolske dobi. Tema radionice, koja se održala 16. veljače 2019., bili su cavtatski karnevalski običaji i prostori za koje su usko vezani te upoznavanje sa špiljom Šipun – zaštićenim geomorfološkim spomenikom prirode.

Radionica je bila podijeljena na dva dijela, pri čemu je prvi bio održan u Kući Bukovac, a drugi u špilji Šipun.

U prvom dijelu radionice djeca su naučila legendu o svetom Ilaru, koji je spasio stanovnike nekadašnjeg Epidauruma i ubio zločestog zmaja Boaza, o tradiciji vezanoj za Maškaratu od ferala te su pokazala svoju kreativnost u izradi maski. Nakon toga uslijedila je šetnja tradicionalnom rutom karnevalske povorke (Dom kulture – Pjaca – Ulica Sv. Nikole – Šipun) i ulazak u Šipun. U špilji je bilo održano predavanje o speleologiji s posebnim osvrtom na njenu bioraznolikost, špiljski nakit (stalagmiti i stalaktiti) i naglaskom na fenomen anhijalinog jezera.

Cilj ove radionice bila je edukacija, s posebnim osvrtom na poistovjećivanje špilje s velikim prirodnim blagom. Edukacija se odvijala u špilji i zato su djeca mogla lakše usvojiti i doživjeti procese nastanka siga i anhijalinog jezera. Također, navedenim pristupom, bolje im je dočarano kako se treba cijeniti priroda i njene vrednote.

Špilja Šipun smještena je na sjeveroistočnom dijelu poluotoka Rat u Cavtatu i zaštićena je kao geomorfološki spomenik prirode od 1963. godine. Poznata je po prostranom unutrašnjem jezeru i velikoj dvorani sa sigastim nakupinama, od kojih je najatraktivnija siga Sv. Vlaho. Dužina špilje je 120, širina 32 metra, sastoji se od kanala koji je direktno povezan s morem tvoreći anhijalino jezero i predstavlja tipsko nalazište za 18 svojti što je ujedno i najveći zabilježeni broj tipskih lokaliteta u Hrvatskoj.

Anhijalino jezero od posebne je važnosti jer se sastoji od tri odvojena sloja: sloj slatke vode na površini, sloj miješanja slatke i slane vode te morski sloj na dnu. Upravo zbog toga Šipun je pravo biološko čudo jer ima čak pet zasebnih podzemnih staništa i pripada grupi ekološki posebnih speleoloških objekata koje nazivamo anhijalini speleološki objekti. Neki od najvažnijih stanovnika špilje, kojima je ona jedino stanište, posebne su vrste pauka, lažištipavaca, grinja, veslonožaca, puževa i kornjaša.

Velika količina siga još jedno je obilježje ove špilje. Iako je glavni proces oblikovanja krša otapanje, sige nastaju suprotnim procesom- taloženjem. Izmjena ugljikovog dioksida najčešći je mehanizam taloženja siga u većini špilja. Zbog toga, kada voda dospije u špilju, ugljikov dioksid izlazi iz nje sve dok se ne uravnoteži s koncentracijom ugljikovog dioksida u špilji. Pri tome dolazi do kristalizacije kalcita, odnosno, stvaranja siga iz prezasićene vodene otopine. Brzina rasta siga procjenjuje se na 0,0001–1 cm godišnje što je jako sporo i zbog čega su djeca upućena kako ih vrednovati kao veliko blago koje se ne smije uništavati.