Djelatnici Javne ustanove za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode Dubrovačko-neretvanske županije sudjelovali su 03. ožujka 2022. godine na radnom sastanku s ciljem razvoja mreže motritelja i uspostave praćenja stanja populacije vuka (Canis lupus), održanom u Nacionalnom Parku Krka.
Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja tijekom 2022. godine planira provedbu niza radnih sastanaka sektora zaštite prirode na terenu (javne ustanove nacionalnih parkova, parkova prirode te javne ustanove za upravljanje zaštićenim dijelovima županija) vezanih uz praćenje populacije vuka (Canis lupus) te postavljanje temelja za mrežu motritelja.
Održani radni sastanak vezan je uz početak intenzivnog sakupljanja uzoraka izmeta vuka za DNA analizu. Riječ je o neinvazivnoj metodi kojom se uzorkuje genetski materijal životinja koji one ostavljaju u prirodi – izmet, dlaka, slina ili urin. Analizom je moguće dobiti individualni genotip životinje (prepoznavanje jedinke), kao i spol, razlikovanje vrste (vuk – pas) ili križanac, srodstvene veze vukova/čopora, strukturu populacije i brojnost. Riječ je o sigurnoj i preciznoj metodi kojom se mogu dobiti svi neophodni (značajni) parametri za bolje upravljanje i očuvanje populacije, no ona iziskuje dodatni angažman i pokrivanje cjelokupnog teritorija rasprostranjenosti što nije jednostavan zadatak.
Uz edukaciju, cilj sastanaka je i trajna uspostava i razvoj mreže motritelja na terenu kako bi se uspjelo prikupiti što više kvalitetnih podataka, a koji bi u budućnosti doprinijeli boljim procjenama kao i boljem upravljanju.
U Europi živi pet vrsta velikih zvijeri: smeđi medvjed (Ursus arctos), sivi vuk (Canis lupus), žderonja (Gulo gulo) te dvije vrste risa – euroazijski ris (Lynx lynx) i iberijski ris (Lynx pardinus). Republika Hrvatska je jedna od rijetkih zemalja u kojoj obitavaju čak tri velike zvijeri: smeđi medvjed, sivi vuk i euroazijski ris.
Prema postojećim podacima o rasprostranjenosti vuka, u Hrvatskoj je vuk prisutan na 18.213 km2, a povremeno se pojavljuje na još 6.072 km2. Rasprostranjenost populacije vuka u Hrvatskoj neznatno se mijenjala, a prostire se na području 9 županija: Sisačko-moslavačka, Karlovačka, Ličko-senjska, Primorsko-goranska, Istarska, Zadarska, Šibensko-kninska, Splitsko-dalmatinska i Dubrovačko-neretvanska.
Promjene u veličini površina područja posljedica su dinamike u dinarskoj populaciji vukova, ali i boljeg poznavanja populacije vuka u Hrvatskoj. Dinamika dinarske populacije vukova ovisi i o pristupima upravljanju vukovima u svakoj od država koje dijele tu populaciju.
Velike zvijeri su predatori i nalaze se na vrhu hranidbene piramide. Većinom napadaju životinje koje je lakše uloviti, uglavnom stare, slabije i/ili nezdrave, te na taj način utječu na prirodnu selekciju. Nazivaju se još i krovnim vrstama jer pridonose očuvanju ostalih vrsta i staništa u kojem žive, te su iznimno važan dio ekosustava. Za život trebaju i koriste velika područja, te su u tom smislu jedne od najzahtjevnijih i najizazovnijih vrsta za očuvanje.
Kroz povijest, kao posljedica ljudskih aktivnosti, njihova rasprostranjenost i brojnost drastično se mijenjala i smanjivala. Ugrožava ih nestanak i/ili fragmentacija staništa, promet, nezakonito ubijanje, nedostatak plijena i dr. Uspostavom sustava mreže motritelja i prikupljanja uzoraka izmeta vuka, omogućilo bi se sustavno praćenje populacije ove strogo zaštićene vrste, kako na području Dubrovačko-neretvanske županije, tako i na prostoru cijele Hrvatske.