Stručna edukacija za mreže motritelja Stručna edukacija za mreže motritelja

Djelatnici Javne ustanove za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode Dubrovačko-neretvanske županije sudjelovali su na stručnoj edukaciji  razvoja mreže motritelja i uspostave praćenja stanja populacije vuka (Canis lupus) u Nacionalnom parku Krka dana 15. veljače 2024. godine.

Stručna edukacija vezana je uz početak intenzivnog sakupljanja uzoraka izmeta vuka za potrebe  DNA analize. Riječ je o neinvazivnoj metodi kojom se uzorkuje genetski materijal životinja koji one ostavljaju u prirodi – izmet, dlaka, slina ili urin. Analizom je moguće dobiti individualni genotip životinje (prepoznavanje jedinke), kao i spol, razlikovanje vrste (vuk – pas) ili križanac, srodstvene veze vukova/čopora, strukturu populacije i brojnost. Riječ je o sigurnoj i preciznoj metodi kojom se mogu dobiti svi neophodni (značajni) parametri za bolje upravljanje i očuvanje populacije, no ona iziskuje dodatni angažman i pokrivanje cjelokupnog teritorija rasprostranjenosti što nije jednostavan zadatak.

Sastavni dio stručne edukacije obuhvatio je predavanje doc. dr. Tomaža Skrbinšeka s Biotehniške Univerze u Ljubljani o rezultatima provedenih DNA analiza iz uzoraka sakupljenih u okviru mreže Tima tragača i suradnika i prof. Josipa Kusaka s Veterinarskog fakulteta u Zagrebu o dijelu rezultata OPKK projekta kroz monitoring program i stanje populacije vuka 2019 – 2023. Također, predstavljene su i nove mogućnosti aplikacije SMART kao i uporaba iste na terenu.

U Europi živi pet vrsta velikih zvijeri: smeđi medvjed (Ursus arctos), sivi vuk (Canis lupus), žderonja (Gulo gulo) te dvije vrste risa – euroazijski ris (Lynx lynx) i iberijski ris (Lynx pardinus). Republika Hrvatska je jedna od rijetkih zemalja u kojoj obitavaju čak tri velike zvijeri: smeđi medvjed, sivi vuk i euroazijski ris.

Prema postojećim podacima o rasprostranjenosti vuka, u Hrvatskoj je vuk prisutan na 18.213 km2, a povremeno se pojavljuje na još 6.072 km2. Rasprostranjenost populacije vuka u Hrvatskoj neznatno se mijenjala, a prostire se na području 9 županija: Sisačko-moslavačka, Karlovačka, Ličko-senjska, Primorsko-goranska, Istarska, Zadarska, Šibensko-kninska, Splitsko-dalmatinska i Dubrovačko-neretvanska.

Promjene u veličini površina područja posljedica su dinamike u dinarskoj populaciji vukova, ali i boljeg poznavanja populacije vuka u Hrvatskoj. Dinamika dinarske populacije vukova ovisi i o pristupima upravljanju vukovima u svakoj od država koje dijele tu populaciju.

Velike zvijeri su predatori i nalaze se na vrhu hranidbene piramide. Većinom napadaju životinje koje je lakše uloviti, uglavnom stare, slabije i/ili nezdrave, te na taj način utječu na prirodnu selekciju. Nazivaju se još i krovnim vrstama jer pridonose očuvanju ostalih vrsta i staništa u kojem žive, te su iznimno važan dio ekosustava. Za život trebaju i koriste velika područja, te su u tom smislu jedne od najzahtjevnijih i najizazovnijih vrsta za očuvanje.

Kroz povijest, kao posljedica ljudskih aktivnosti, njihova rasprostranjenost i brojnost drastično se mijenjala i smanjivala. Ugrožava ih nestanak i/ili fragmentacija staništa, promet, nezakonito ubijanje, nedostatak plijena i dr. Uspostavom sustava mreže motritelja i prikupljanja uzoraka izmeta vuka, omogućeno je sustavno praćenje populacije ove strogo zaštićene vrste, kako na području Dubrovačko-neretvanske županije, tako i na drugim prostorima  Republike Hrvatske.