Nastavljena speleoronilačka istraživanja špilje Šipun

Javna ustanova za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode Dubrovačko-neretvanske županije u suradnji s Društvom za istraživanje krša Freatik nastavila je speleoronilačka istraživanja geomorfološkog spomenika prirode – špilje Šipun.

Tijekom kolovoza 2020. godine obavljeno je prvo od dva ronjenja u anhijalino jezero špilje. U sklopu prvog ronjenja prikupljeni su podaci za potrebe izrade speleološkog nacrta anhijalinog jezera do suženja, postavljene su arijadnine niti do kraja kanala te je fotodokumentirana dvorana. Također, kod prvog ronjenja u anhijalino jezero špilje nađen je i otpad koji će se ukloniti pri sljedećem zaronu ronioca.

U sklopu drugog ronjenja planiran je nastavak crtanja speleološkog uskog kanala i dvorane na kraju kanala, digitalna obrada speleološkog nacrta potopljenog dijela te objedinjavanje speleološkog nacrta suhih i potopljenih dijelova. Rezultat ovako provedenog istraživanja bit će izrada cjelovitog speleološkog nacrta špilje Šipun, budući da svi postojeći nacrti završavaju u donjem dijelu špilje u podzemnom jezeru.

Špilja Šipun je  geomorfološki spomenik prirode koji je kao takav zaštićen od 1963. godine zbog iznimne prirodne, povijesne i geomorfološke vrijednosti. Ulaz u špilju smješten je 24 metra iznad površine mora, na sjevernom dijelu poluotoka Rata u Cavtatu. Špilja se sastoji od 120 metara kanala i dvorana sa sigastim nakupinama, od kojih je najzanimljivija siga Sv. Vlaho. U pravcu jugoistoka se iz početne dvorane spušta do podzemnog anhijalinog jezera. Dužina anhijalinog jezera iznosi 45 metara, a dubina ovisno o plimi i oseci varira između 7 i 8 metara. Anhijalino jezero završava neprolaznom pukotinom kroz koju je nekad slatka voda oticala u more, bilo nadzemno kao izvor i mali potok ili pod tadašnjom morskom površinom kao morski izvor, vrulja. Međutim, uzdizanjem mora nakon ledenog doba (prije oko 10,000 godina), morska je voda našla povratni put i kroz istu tu pukotinu u matičnom krednom vapnencu, u kojem je špilja nastala, prodrla u špilju i ispunila njen najniži dio. Oborinska voda se i danas procjeđuje stvarajući na površini podzemnog mora sloj slatke vode. Ova činjenica čini Šipun pravim biološkim čudom, jer podzemno jezero ima čak tri odvojena sloja: sloj slatke vode na površini, sloj miješanja slatke i slane vode, te ispod ovog sloja, more. Špilja Šipun zbog toga ima čak pet zasebnih podzemnih staništa i pripada grupi ekološki posebnih speleoloških objekata koje nazivamo anhijalini speleološki objekti. Biospeleološkim istraživanjima do danas je u Šipunu nađeno preko 100 vrsta faune, od kojih je većina endema špiljskog karaktera. Neki od najznačajnijih stanovnika špilje, kojima je ona jedino stanište, posebne su vrste pauka, lažištipavaca, grinja, veslonožaca, puževa i kornjaša.

Javna ustanova za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode Dubrovačko-neretvanske županije kontinuirano provodi istraživanja speleoloških objekata u suradnji sa znanstvenom i stručnom zajednicom u cilju zaštite i očuvanja izvornosti prirode.