Međunarodna noć šišmiša

Posljednjeg vikenda u kolovozu tradicionalno se obilježava Međunarodna noć šišmiša, manifestacija koja se od 1997. godine održava s ciljem podizanja svijesti javnosti o važnosti šišmiša te potrebi njihova očuvanja i zaštite.
Hrvatska je od 2000. godine članica Sporazuma o zaštiti europskih populacija šišmiša (EUROBATS), koji obuhvaća europske države i države koje okružuju Sredozemno more. Međunarodna noć šišmiša prilika je za upoznavanje javnosti s biologijom i načinom života ovih zanimljivih sisavaca, ali i s njihovom važnom ulogom u ekosustavima.
Šišmiši – jedini sisavci sposobni za aktivni let
Šišmiši su jedini sisavci sposobni za aktivni let. U svijetu je poznato više od 1.400 vrsta šišmiša, dok su u Hrvatskoj do sada zabilježene 34 vrste. Sve su hrvatske vrste šišmiša strogo zaštićene Zakonom o zaštiti prirode (Narodne novine br. 80/13, 15/18, 14/19, 127/19 i 155/23).
Šišmiši imaju važnu ulogu u održavanju prirodne ravnoteže. Hraneći se velikim brojem noću aktivnih kukaca, sudjeluju u prirodnoj kontroli njihovih populacija. Neke vrste šišmiša u drugim dijelovima svijeta imaju važnu ulogu i u oprašivanju biljaka te rasprostranjivanju sjemenki.
Šišmiši su ujedno i pokazatelji zdravih ekosustava i očuvane prirode. Veća raznolikost vrsta i brojnije populacije šišmiša mogu upućivati na očuvan i funkcionalan okoliš. Zbog toga praćenje njihova stanja može pružiti vrijedne informacije o kvaliteti i promjenama u okolišu.

Šišmiši u Dubrovačko-neretvanskoj županiji
Dubrovačko-neretvanska županija područje je iznimno bogate i raznolike faune šišmiša.
Tijekom 2018. i 2019. godine Javna ustanova za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode Dubrovačko-neretvanske županije, u suradnji s tvrtkom Geonatura d.o.o., provela je istraživanje i monitoring šišmiša na području cijele Dubrovačko-neretvanske županije.
Istraživanja su provedena tijekom različitih razdoblja životnog ciklusa šišmiša – tijekom hibernacije, proljetnih i jesenskih migracija te formiranja porodiljnih kolonija. Cilj je bio utvrditi prisutne vrste, njihovu brojnost te stanje njihovih skloništa i okolnih staništa.
Istraživanjem je na području naše Županije zabilježeno 10 vrsta šišmiša: dugokrili pršnjak (Miniopterus schreibersii), oštrouhi šišmiš (Myotis blythii), dugonogi šišmiš (Myotis capaccinii), riđi šišmiš (Myotis emarginatus), resasti šišmiš (Myotis nattereri), kolombatovićev dugoušan (Plecotus kolombatovii), sredozemni potkovnjak (Rhinolophus blasii), mediteranski potkovasti šišmiš (Rhinolophus euryale), veliki potkovnjak (Rhinolophus ferrumequinum) i mali potkovnjak (Rhinolophus hipposideros).
Posebno je važno istaknuti da se na području Neretve nalazi i najveća hibernacijska kolonija šišmiša u Hrvatskoj, koja broji oko 49.000 jedinki. Ovaj podatak dodatno potvrđuje iznimnu važnost Dubrovačko-neretvanske županije za očuvanje šišmiša i njihovih staništa.

Mitovi o šišmišima
Unatoč njihovoj važnosti, šišmiše i dalje prate brojni mitovi. Jedan od najčešćih jest da su slijepi. Iako se u mraku prvenstveno oslanjaju na eholokaciju – ispuštanje visokofrekventnih zvukova i osluškivanje njihova odjeka – šišmiši vide i očima. Eholokacija im omogućuje precizno snalaženje u prostoru, pronalaženje plijena i izbjegavanje prepreka.
Zato se šišmiši ne zapliću ljudima u kosu niti namjerno napadaju ljude. Ako se približe čovjeku, najčešće samo love kukce u njegovoj blizini.
Još jedan rašireni mit jest da su šišmiši „krvopije”. Šišmiši se hrane kukcima, a u nekim dijelovima svijeta i voćem te nektarom cvijeća. Hrvatski šišmiši hrane se gotovo isključivo kukcima, među kojima su i komarci te pojedini poljoprivredni štetnici. Budući da se hrane i komarcima, šišmiši imaju važnu ulogu u njihovoj prirodnoj kontroli te nas na taj način neizravno štite od tih nametnika koji se hrane krvlju.
Šišmiši nisu „leteći miševi”, već posebna skupina sisavaca s jedinstvenom sposobnošću aktivnog leta, a evolucijski su bliži zvijerima poput pasa, mačaka i medvjeda nego glodavcima. Stoga ih ne treba smatrati opasnima, već važnim i korisnim dijelom naših ekosustava.

Što učiniti ako šišmiš uleti u kuću?
Ako vam šišmiš uleti u kuću ili stan, nema razloga za strah niti ga treba pokušavati uhvatiti. Ugasite svjetla, otvorite prozor i razmaknite zavjese kako biste mu omogućili slobodan izlaz. U većini slučajeva šišmiš će sam pronaći put natrag u prirodu.
To se najčešće događa krajem ljeta, kada mladi šišmiši napuštaju svoja ljetna skloništa i započinju razdoblje kretanja prema drugim skloništima i zimovalištima.

Prijedlog za nadolazeći vikend: potražite šišmiša!
Povodom Međunarodne noći šišmiša, izađite tijekom nadolazećeg vikenda nakon zalaska sunca i pokušajte ih uočiti u njihovu prirodnom okruženju. Ne trebaju vam posebna oprema ni detektor ultrazvuka – dovoljno je malo strpljenja i pažnje.
Odaberite mirniji i slabije osvijetljeni prostor te pričekajte da padne mrak. Šišmiše možete pokušati uočiti:
• iznad livada i travnjaka
• uz rubove šuma i krošnje drveća
• u blizini rijeka, jezera, lokvi i drugih vodenih površina
Takva su područja često bogata kukcima kojima se šišmiši hrane. Ako budete dovoljno strpljivi, možda ćete primijetiti njihove brze i okretne letove dok u letu love kukce.
Ne brinite ako ih ne primijetite odmah – šišmiši su aktivni noću i potrebno je malo vremena da ih naše oko uoči. Promatrajte ih iz daljine i bez uznemiravanja. Nemojte ih pokušavati uhvatiti, osvjetljavati jakim svjetlom niti prilaziti njihovim skloništima.

Upoznajmo šišmiše, razbijajmo predrasude i čuvajmo njihove domove – jer i noć treba svoje junake.

Čuvajući šišmiše, čuvamo i prirodu kojoj pripadamo.