Javna ustanova za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode Dubrovačko-neretvanske županije, tijekom 2020. godine u suradnji s udrugom Hyla provodi istraživanje noćnih leptira značajnog dijela ekološke mreže Natura 2000 – POVS Delta Neretve, HR5000031, jedno od posljednjih utočišta močvarnih leptira na Jadranu.

Dosadašnjim terenskim istraživanjima zabilježeno je nekoliko stotina vrsta noćnih leptira, od kojih je većina po prvi puta pronađena na ovom području. Iako još uvijek ne postoje crveni popisi ugroženih noćnih leptira Republike Hrvatske, svakako se može tvrditi da je veliki broj zabilježenih vrsta vrlo rijedak ili čak vrlo ugrožen na području čitave Republike Hrvatske, a i šire. To se posebno odnosi na važne vrste vlažnih staništa poput močvarne pelosije (Pelosia obtusa) i rogozove sovice (Nonagria typhe), čije su populacije u cijeloj Republici Hrvatskoj prema trenutnim saznanjima vrlo malene i ugrožene. Primjerice, najbliže populacije rogozove sovice zabilježene su na području Vranskoga jezera, dok je močvarna pelosija zadnji puta pronađena u Republici Hrvatskoj prije nekoliko desetljeća.

Osim toga, tijekom ovog istraživanja zabilježeno je i nekoliko novih vrsta za faunu Republike Hrvatske, čime će se trajno obogatiti naša prirodna baština. To dodatno ukazuje na vrijednost delte Neretve kao utočišta noćnih leptira južne Hrvatske.

S obzirom da istraživanje još uvijek nije završeno te nam još predstoji jesenski teren na kojem će se bilježiti jesenska fauna noćnih leptira, za očekivati je prisutnost velikog broja migratornih vrsta koje nošene toplim strujama s juga Europe ili Azije dolaze i u naše krajeve.

Kada razmišljamo o stanovnicima vlažnih i močvarnih staništa najčešće ne pomišljamo na leptire. Razlog tomu je što danje leptire koji su isključivo vezani uz takva staništa možemo nabrojiti na prste jedne ruke. No ukoliko se osvrnemo na noćne leptire, uviđamo da je broj močvarnih vrsta noćnih leptira mnogo veći. Dapače, močvarne biljke poput trske (Phragmites australis), rogoza (Typha latifolia) ili vodene leće (Lemna minor) jedinstvene su biljke hraniteljice mnogim noćnim leptirima i takve vrste leptira mogu preživjeti isključivo na staništima koja su povoljna za njihove biljke hraniteljice. Gusjenice takvih vrsta hrane se svim dijelovima močvarnih biljaka, od lišća koje pluta na vodi, do korijena, stabljike ili cvjetova. Močvarni leptiri najčešće nemaju veliku mogućnost disperzije, odnosno nastanjivanja ovih staništa te su u svim životnim stadijima vezani uz močvare i slična vlažna staništa. Sukladno tome, bilo kakve negativne promjene na staništima mogu negativno utjecati na biljke koje na njima žive, a neposredno i na leptire čije se gusjenice njima hrane. Iz tog je razloga bitno istražiti i sačuvati močvarna staništa, poput delte Neretve, za sadašnje i sve buduće generacije.