Gdje se to skriva ris na Pelješcu?

Šuška se već duže vrijeme da u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, na poluotoku Pelješcu, živi ris (Lynx Lynx). Osim što bi takva informacija razveselila sve stanovnike Županije (i šire), potvrda da je ris zaista na Pelješcu, značila bi da ga u Hrvatskoj ima i u Dalmaciji, odnosno da su jedinke brojnije no što se mislilo. To bi značilo da u Hrvatskoj postoje dva glavna staništa: Gorski kotar na sjeveru i Dalmacija, južnije od Biokova, na jugu.

Podaci o viđenju risa sežu unazad jedanaestak godina kada je, prema tvrdnjama lokalnog stanovništava, ris viđen u Trsteniku, Potomju, Gornjoj Vrućici te u podnožju brda Sv. Ilije.

Javna ustanova za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode Dubrovačko-neretvanske županije, u suradnji s Udrugom Biom, odlučila je provjeriti informacije i dojave, te istražiti gdje se to krije ris i da li je zabilježen na Pelješcu. Kako bi se populacija genetski osvježila, u sklopu projekta LIFE Lynx, u kojem sudjeluje i Udruga Biom, planira se naseljavanje životinja iz druge, stabilne populacije. U razdoblju od 2017. do 2024. godine u Hrvatsku, Sloveniju i Italiju pustit će se u divljinu najmanje 14 risova uhvaćenih u Slovačkoj i Rumunjskoj.

Ris (Lynx Lynx) je, uz vuka i medvjeda, jedna od tri velike europske zvijeri. Strogo je zaštićena vrsta u Hrvatskoj i nalazi se na Crvenom popisu sisavaca. Nestanak staništa i intenzivan lov bili su zaslužni za nestanak vrste početkom 20. stoljeća, no najnoviji podaci govore u prilog njezinom oporavku i brojčano boljem stanju. Ipak, jedan od glavnih problema današnje populacije risa je parenje u srodstvu. Podsjećamo, početak prošle godine obilježen je puštanjem u divljinu muške jednike risa za koju su pola godine u suradnji skrbili Zoološki vrt grada Zagreba i Nacionalni park Risnjak.

Ris je životinja koju je lako prepoznati. Prosječna masa odraslih jedinki je između 15 i 30 kg. Tijelo im je prekriveno karakterističnim pjegastim uzorkom (svaka jedinka ima drugačiji raspored pjega i drugačiji uzorak krzna pa je i to jedan od načina međusobnog raspoznavanja među jedinkama), a kratki im je rep na vrhu prekriven crnom dlakom. Prepoznatljivo tjelesno obilježje ove vrste su i izraženi crni čuperci na ušima, posebni senzori na njihovom tijelu namijenjeni za orijentaciju. Divlja mačka, s kojom se ris često zamijeni, manja je, tijelo joj je sivo do crno isprugano i na repu ima koncentrične crne krugove.

Metoda postavljanja fotozamki prva je korištena u svrhu istraživanja i analize odabranih lokacija. Naime, fotozamke su kamere koje se aktiviraju na senzor pokreta, a koriste se za istraživanje i proučavanje životinjskih vrsta u divljini. Najčešće se postavljaju na mjestima na kojima se očekuje veća aktivnost i veći broj jedinki, a to su mjesta gdje se životinje hrane ili gdje piju vodu. Njihovo korištenje ne ometa životinje u prirodnom ponašanju i zato daju odličan uvid u stvarni životinjski svijet.

Fotozamke u Potomju za sada su zabilježile veliku bioraznolikost. Fotografirane su i snimljene veće životinje poput divljih svinja Sus scrofa, lisica Vulpes vulpes, divljih zečeva Lepus europaeus, ali i manje poput ptica (fazan Phasianus colchicus, kobac Accipiter nisus, kos Turdus merula), (indijskog) mungosa Herpestes auropunctatus, kune bjelice Martes martes,sivih štakora Rattus norvegicus i puha Glis glis L. Ris je predator, a njegov glavni plijen su parnoprstaši kao što su srne, jeleni i divokoze, ali se hrani i manjim životinjama. U Dubrovačko-neretvanskoj županiji njegova glavna hrana su mufloni. Za opstanak potrebno mu je prostrano i mirno stanište koje mu pruža zaklon i hranu.

Premda ris još uvijek nije viđen na snimkama fotozamki, ne znači da su tvrdnje neistinite. Istraživani lokalitet na poluotoku Pelješcu obiluje raznolikim potencijalim plijenom te se može sa sigurnošću tvrditi da je Potomje očuvano i bogato stanište pogodno za risa. Osim toga, nove fotozamke postavljene su na brdo Sv. Ilije i upravo one mogu snimiti risa, jer baš na tom području ima najviše muflona. Kako risevi mogu u samo jednoj noći propješačiti i više desetaka kilometara u potrazi za hranom, velika je mogućnost da će opet doći na neke od spomenutih lokacija pa da se službeno zabilježi njegova pristunost u našoj županiji. Zbog toga Javna ustanova, u suradnji s Udrugom Biom, nastavlja istraživanja spomenutih lokacija u nadi da će ga fotozamke snimiti.