Sredozemna medvjedica (morski čovik, morsko tele) je najrjeđi tuljan na svijetu i najugroženiji morski sisavac Europe. Nekoć je bila rasprostranjena diljem obala Sredozemnog mora i Crnog mora, te sjevernog Atlantika uz zapadnu obalu Afrike. Povećanje ljudske populacije, razvoj turizma i industrije, onečišćenje mora i pretjerani izlov ribe dovelo je do smanjenja ukupnog broja sredozemnih medvjedica, koji se danas procjenjuje na oko 700 jedinki, zbog toga je ova vrsta morala prilagoditi svoj način života. Danas jedinke za odmor i razmnožavanje koriste morske špilje s djelomično ili potpuno potopljenim ulazom, po mogućnosti, daleko od ljudi. Identificiranje i zaštita preostalih potencijalno povoljnih staništa za sredozemnu medvjedicu od velike je važnosti za opstanak vrste.

U svrhu očuvanja sredozemne medvjedice u travnju 2017. započeo je projekt The Eastern Adriatic Monk Seal Project (Projekt Sredozemna Medvjedica u Istočnom Jadranu) s podrškom njemačke organizacije EuroNatur Foundation grčkoj organizaciji Hellenic Society for the Study and Protection of Monk Seal (Mom) u provedbi obalnog istraživanja oko otoka Krfa u sjevernom Jonskom moru kao i obližnjim malim otocima i obali. Po prvi put, cjelokupni konzervacijski status sredozemne medvjedice je istražen u ovom području.

S više od 16 000 kilometara obale, Grčka nudi idealno stanište za opstanak sredozemne medvjedice. Tu je preživjela mala populacija koja je sada u procesu oporavka i širenja zahvaljujući godinama zaštite. Na obalama sjeverno od Grčke – Albanija, Crna Gora i Republika Hrvatska – medvjedice su opažene najčešće samo sporadično, ali je samo pitanje vremena kad će životinje ponovo otkrivati i vraćati se u ovaj dio svog nekadašnjeg areala.

Sjever Jonskog mora je važan jer se može smatrati kao izvorna populacija za repopulaciju Jadrana s kojim graniči na sjeveru, a rezultati istraživanja su potvrdili da postoji potencijal za širenje medvjedice na sjever. Zbog toga, u sljedećoj fazi projekta, fokus se prebacio na obale Albanije, Crne Gore i Republike Hrvatske. Kao prvi korak, projektni tim je proširen kroz suradnju s nacionalnim nevladinim organizacijama (NVO) u svakoj od tri države. Tako u Republici Hrvatskoj udruga BIOM provodi istraživanje obale Jadrana, uključujući i čitavu obalu i otoke područja Dubrovačko-neretvanske županije.

U prošlosti sredozemna medvjedica bila je čest posjetitelj u Jadranu gdje je čak do 60-tih godina bila prisutna samorodna populacija. Smatra se da od 1992. godine više ne živi u Jadranu, a u razdoblju od 2005. do 2018. godine u Dubrovačko-neretvanskoj županiji opažena je kod otoka Lastovo i Jakljan u 2005. godini, kod otoka Šipan i Jakljan u 2006. godini, te u Pelješkom kanalu 2015. godine.

Sredozemna medvjedica može narasti do 2,8 m dužine i imati do 300 kg, pri čemu su ženke manje od mužjaka. Mužjaci su većinom tamno sivi ili gotovo crni s bijelim mrljama na trbuhu, dok su ženke najčešće sive ili smeđe sa svjetlijim trbuhom. Zahvaljujući vretenastom tijelu odlično je prilagođena životu u moru gdje provodi većinu svog života. Prehrana joj se sastoji od glavonožaca i riba. Ženke spolno sazrijevaju s 3 do 4 godine, a mužjaci s 5 do 6. Ženka najčešće nosi jedno mladunče, dojenje i briga za mladunče traju do 5 mjeseci, što je najduže poznato za ‘prave’ tuljane. Jedinke sredozemne medvjedice mogu doseći starost od 30 godina.

Budući da je od davnina ubijana zbog loja i krzna, ali i jer je uništavala mreže ribarima s kojima je u direktnoj kompeticiji za hranu, razina pritiska na vrstu je prepoznata te je sredozemna medvjedica u Jadranu zaštićena još od 1935. godine «Dalmatinskim dekretom». Osim toga, uvrštena je na IUCN (Svjetska udruga za zaštitu prirode) Crveni popis kao regionalno, a i globalno ugrožena vrsta, a na temelju Zakona o zaštiti prirode (Narodne novine broj 80/13, 15/18, 14/19 i 127/19) za njeno uznemiravanje i ubijanje predviđena je kazna od sto tisuća kuna.

U slučaju opažanja medvjedice, bitno je ne uznemiravati životinju. Poželjno ju je fotografirati ili pažljivo promatrati te na taj način procijeniti veličinu životinje, boju, ponašanje te ostale detalje vezane uz susret.

Javna ustanova za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode Dubrovačko-neretvanske županije u suradnji sa znanstvenim i stručnim institucijama pored svoje redovne djelatnosti posvećuje posebnu pažnju doprinosu očuvanju ove vrste.